ulazim u dvorište i gledam posječene vočke u susjedovu djelu vrta u kojem več dugo niš nije zasađeno iako je to nekad bila mala oaza.

tužno djeluje.

moram priznat da mi je veoma žao što se moraju iseliti iz stana đe su živjeli,baš kao i mi preko 20godina.

uvjek sam s njima imala fin,korektan i miran odnos no napravili su strašnu grešku i sad skidaju parket,namješaj su nedavno iznjeli,uklonili su i odrinu po kojoj se verala loza...

stvar je u tome da mi živimo u kuči sa 3 stana koju su komunisti oduzeli nepodobnoj obitelji i protjerali ih iz hrvatske.uselili su ljude (nas) i dolaskom demokratske vlasti 90-tih kuča im je vračena al zajedno s nama.

mi smo na vrijeme riješili sve potrebne papire i imamo status zaštičenog namoprimca te za 100kvadrata plačamo 100kn stanarine.

oni su pak išli na sud sa vlasnicima kuče i izgubili parnicu te su imali i par pokušaja deložacije uz pomoč policije...

što reč nego da mi je uistinu žao što odlaze....